Osnovna škola Obrovac
|
Vremenik pisanih provjera znanja 2018/2019 2. polugodište |
| OŠ OBROVAC |
| PŠ KRUŠEVO |
| PŠ KARIN |
| PŠ ŽEGAR |
| « Svibanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
Talijanski jezik
Učenici PŠ Kruševo Ena Adamović, Marija Perica, Mauro-Aurelius Livermore-Župan i Luka Anić su izradili lutkice od raznog materijala i poster na temu domaćih i divljih životinja nakon čega su izveli dijaloge u malom školskom kazalištu. Pogledajte kratke videe i posjetite njihov zoološki vrt.
Ja volim Božić
Božić je jako lijep blagdan. Uvijek budemo zajedno i dobivamo poklone.
Iako nisam nikad vidjela Djeda Mraza, uvijek me zanimalo idu li njegovi patuljci isto s njim. Dok sam spavala na kauču, čula sam neko šuškanje. Kad sam otvorila oči vidjela sam Djeda Mraza kako sprema darove. Iznenadila sam se pa sam kriknula od veselja. Probudila sam svoju mačku i psa pa sam vidjela i patuljke, jelene i Baku Mrazicu.
Dok sam zvala mamu i tatu, Djed Mraz je otišao, pa mi nisu vjerovali. Ali, kad su vidjeli da je netko popio mlijeko i pojeo kekse, onda su mi povjerovali.
Katja Bucić, 3. razred (2021./22.)
OŠ Obrovac
Pisani sastavi na zavičajnom izričaju
MOJE MISTO
Najlipše je misto moje
Kruševo se ono zove.
U njem bila barka
Po moru plovi,
ribar mrižom ribu lovi.
Čoban tira koze svoje,
a čele se oko cvića roje.
Tu lipe riči vride zlata
I otvaraju svaka vrata.
Volim život u ovom kraju,
Lipom mome zavičaju.
Nina Perica 4. razred, PŠKruševo
DI SI?
Di si bila baba Iko?
U konobi kiselila mliko.
A di ti je did Šime?
Napije se vina i zaspa kod komina.
A di je prabaka Jurka?
Čuva koze milo moje dite.
Di je pradid Duje?
Napije se rakije, pa pa s masline.
Odo i ja vino piti veselija ću biti.
Šime Klapan 4. razred, PŠ Kruševo
Učenica 4. razreda PŠ Kruševo Lea Adamović je izradila prekrasan ormar i odjeću koju najčešće nosi. Zajedno s prijateljicom iz razreda Lucijom Brkić izvela je kratki dijalog u kojem opisuje svoju najdražu odjeću. Pogledajte video i ponovite s nama nazive odjevnih predmeta.
Učenice 4. razreda PŠ Karin Nika Batarelo Šalamon, Larisa Bosanec, Bernarda Glavičić, Lora Goleš i Ana Ilić su nacrtale neke vremenske prilike i odjeću koju tada nose. Zatim su izradile vješalice od žice i uz pomoć učiteljice snimile kratki video o tome koju odjeću nose kad je vruće, sunčano, hladno ili kada sniježi. Pogledajte video i naučite ili ponovite s nama neke riječi.
Učenik 4. razreda PŠ Karin Đino Jazvić jedini pohađa nastavu talijanskog jezika ove godine. Uz pomoć svoje učiteljice Maje Džeparovski napravio je mali video kojim predstavlja dio gradiva koje je usvojio. Nadamo se da će vam se video svidjeti i adesso tocca a voi- sad je red na vama.
SNIJEG I SEM
Pao je snijeg,
tako čist i bijel.
Nježan i bijel kao moja maca
što se šeta ispred kućnih vratašca.
Između snijega i mog mačka Sema
vjerujte, razlike nema.
Potpuno su isti, bijeli i čisti.
Gledam ga kroz prozor
kako se veselo igra,
skakuće i skriva se
baš kao čigra.
I ja bih se rado
igrala s njime
da nije ove hladne, strašne zime.
Larisa Aračić, 3. razred
Jabuka
Jedna jabuka sočna
bila je jako voćna.
Bila je prava dama,
ali je bila sama.
Uletio joj je danas
u košaru ananas.
Ljubav je bila kratkog vjeka
jer je Ante bio dobrog teka.
Ante je ananas smazao
dok si keks kazao.
Maja Kajba 4.a razred učiteljica Ksenija Šmehil
Tulava jabuka
Jedna tulava jabuka nije nikako htjela pasti s drveta. Tvrdoglavo je stajala na drvetu čvrsto se držeći za granu. Ljudi su je molili: "Siđi jabukice dole, ma siđi molim te! " Jabuka će na to: "Ne, meni je ovdje jako lijepo! "Dosjetili se ljudi kako će je nagovoriti da padne na tlo. Rekoše joj ako siđe postat će najsočnija pita na svijetu. Kad je to jabuka čula sva se od uzbuđenja zacrvenila i odmah burno sišla sa stabla. O, da, bila je to najbolja pita u selu a djeca su je slatko pojela.
Marko Kolesarić 4.a razred učiteljica: Ksenija Šmehil
MOJA DOMOVINA
Zlatna polja, modro more,zelene nizine i planine, bistre rijeke i jezera sve to ima moja domovina.
Vrijedne ruke starog djeda, topao osmijeh malog djeteta.
Ranjeno srce stare majke.
Sklopljene ruke koje krunicu mole, za junake koji padoše zbog slobode.
Bila je ranjena i tužna, kao ptici slomili joj krila.
Sad je Sunce opet grije, a krilima joj bura vije.
Ponosna, jaka, lijepa kao vila to je moja jedina domovina, moja Hrvatska.
Volim Te Hrvatska,zemljo mila neka te čuva Bog i kraljica mira.
LEA ANIĆ 3. RAZRED
Područna škola Kruševo
U BAKINU ZAGRLJAJU
Kao brod koji plovi nemirnim morem kad pristane u luku tako se i ja osjećam kad me zagrli moja baka.
U njezinom zagrljaju osjećam ljubav, toplinu i zaštitu.
Kada sam tužna, kada plačem, kada se smijem ona me zagrli da me smiri, utješi ili me samo nagradi.
Dok sam bila mala curica često bi bila u bakinu naručju, a ona bi me čvrsto privila uz sebe, a ja sam bila sigurna.
Moja baka je tu u svim važnim trenutcima mog života, a ja znam da se uvijek mogu zatrčati u njezin zagrljaj.
LEA ANIĆ 3. razred
Područna škola Kruševo
MAMIN ZAGRLJAJ
Kada sam tužan ili veseo tu je uvijek mamin zagrljaj.
Te nježne ruke koje su tu uvijek za mene kada ih poželim, pune su nježnosti. One točno znaju što mi je potrebno. Taj zagrljaj uvijek je topao i pun ljubavi samo za mene.
U zagrljaju moje mame uvijek se osjećam smireno, veselo i voljeno.
Mateo Karamarko 3. razred
Područna škola Kruševo
DOGODILO SE U MOJOJ OBITELJI
Prošlo je oko devet mjeseci kako mi je mama rekla da ću dobiti seku.
Pomislio sam , o ne, još jedna mala čupava sestra.
Već sam jednu imao doma, kad dolazi još jedna.
Spremio sam se i odlučio sa tatom poći u bolnicu po tu malu "čupavicu".
Jedan dio mene jedva je čekao vidjeti to malo biće. Napokon smo došli , ispred mene se stvorila mama, a u ruci je držala nosiljku. Iz nosiljke je provirila mala ručica i začuo se plač.
Ja sam prišao i pogledao je, a ona je izgledala tako mala i nemoćna. Poljubio sam je i primio za ručicu, zavolio sam je od tog trena.
Volim seku Leu, ali Ella je moja mala "Roga" koja me uveseljava svakog dana.
Roko Anić 4.r.
PŠ Kruševo
POGLED KROZ MOJ PROZOR
U proljetno jutro dok me budi cvrkut ptica, miris cvijeća i jutarnje rose, čim otvorim oči udahnem taj svjež zrak i pogledam kroz prozor.
U tom trenu pred očima mi bljesne buđenje prirode i bogatstvo nježnih boja ,žutilo maslačaka ,prozirne haljinice cvjetova koje otpuhuje lagani povjetarac. Iz daljine dopire vesela pjesma lasta koje radosno popravljaju stari dom. Stare kamene kuće pričaju priče iz davnine.
Moja najveća ljubav je kostel. Uistinu je veličanstven, tvrde ispucale kore kao bore starca, krošnja poput zelenog padobrana.
Svako jutro ga pozdravim, a on kao da mi ljubazno odvrati dubokim glasom. I tako sam spreman započeti dan. On je kao neboder, svaki njegov dio ima stanovnike: mrave, kukce, pčele i ptice, a on ih s radošću prima.
Roko Anić 4. r.
PŠ Kruševo
