Vremenik pisanih provjera znanja 2018/2019 2. polugodište |
OŠ OBROVAC |
PŠ KRUŠEVO |
PŠ KARIN |
PŠ ŽEGAR |
« Veljača 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
U sklopu Dana Zadarske županije, Udruga 300 godina Za dar, u suradnji s Čakavskim saborom Šopron i Maticom hrvatskom Šopron (Mađarska), organizirala je književno-prosvjetnu manifestaciju „Gradišćanski pjesnici u prostorima starih Hrvata“.
Manifestacija se u osnovnoj školi u Obrovcu odvijala u petak, 19. travnja 2024. godine. Nazočili su učenici predmetne nastave i njihovi učitelji.
Posjetili su nas gradišćanski pjesnici iz Austrije i Mađarske, članovi Društva hrvatskih književnika dr. sc. Herbert Gassner, dr. sc. Robert Haiszan Panonski, dr. Jurica Čenar i Franjo Payris. Pridružili su im se i književnik, povjesničar i diplomat, Đuro Vidmarović, članovi DHK: Alojz Pavlović, Ante Tičić i Tomislav Marijan Bilosnić, inicijator, organizator i voditelj ove manifestacije. Ravnatelj škole Željko Modrić pozdravio je gradišćanske pjesnike i njihove domaćine i upoznao ih s bitnim činjenicama iz povijesti Obrovca.
Pozdravljajući učenike i učitelje, najavljujući svoje goste, Bilosnić je kazao: „U Hrvatskoj se više ne govori i ne pjeva (jači) stara Zoranićeva čakavica. Našim zavičajnim prostorom Ravnih kotara, koji su se u svojoj prošlosti zvali Hrvati (V Hrvateh), ne odzvanja, ne glazba i ne šumi poj hrvatskih začinjavaca i Zoranićevih vila. Ali šest stotina kilometara prema sjeverozapadu, u oazi zapadne Mađarske i južne Austrije, u čarobnom Gradišću, Zoranićeve vile i dalje poju, i jače. Kako to?“
Prije više od petsto godina Hrvati su pred najezdom Osmanlija bili prisiljeni napustiti svoju domovinu i spas pronašli u susjednim zemljama. Jedna je dalmatinska skupina otišla u Molise u Italiji, a druga prema Gradišću. Do danas su sačuvali bogatstvo stare hrvatske riječi. Književnici su čitali svoje pjesme i tekstove tako da smo imali priliku čuti jezik kojim su naši preci na ovim prostorima govorili prije pola tisućljeća.