Željana i Sanja upoznale su nas s japanskim tradicionalnim oblikom pripovijedanja priča koji se naziva kamišibaj. Kamišibaj (kamishibai) je japanska umjetnost pripovijedanja uz pomoć slika na maloj drvenoj pozornici. Željana nam je ispričala povijest nastanka kamišibaja. Početkom prošloga stoljeća na ulicama Japana pojavili su se pripovjedači koji su biciklom putovali iz sela u selo, prodajući ručno izrađene slatkiše. Na biciklu je bila pričvršćena i mala drvena kutija – butaj. Kada bi se oglasio udarcem svojih štapića (hiošigi), djeca bi se okupila oko prodavača, kupila slastice i poslušala kamišibaj. No, kazivač je bio domišljat; njegove priče dobile bi nastavak tek novom kupnjom njegovih slastica.

Poslušali smo (i pogledali) priče „Zahvalni ždral“ i „Kako se čuva ljubav“. Učenici su rekli da im je bilo jako zabavno i da su uživali. Pokazalo se da je kamišibaj, malo kazalište u kutiji,  korisno sredstvo za pričanje priča, jer kod djece razvija maštu, kreativnost, likovnu i govornu izražajnost, te komunikacijske i jezične vještine.

FOTOGALERIJA