Mi smo ove godine povezali prirodu i poeziju. Prirodne ljepote našeg zavičaja. Skrivene bisere, krške ljepotice koje poput vila iz bajke dođu i nestanu.

Korelacija hrvatskog jezika sa prirodom i društvom može biti odličan primjer dobre prakse.                                                                          

U Zadarskoj županiji u malom mjestu Karin nalazi se rijeka Bijela. Ovu rijeku nećete moći vidjeti cijelu godinu. Njeni prelijepi bijeli slapovi po kojima je i dobila ime mogu se vidjeti samo u rano proljeće i jesen.

Pojavljuje se iznenada i isto tako nestaje. Uvijek zaustavi dah svima koji je ugledaju s glavne prometnice ali i avanturistima koji vole divlju i netaknutu prirodu. Njenom izvoru dugo se nije moglo niti prići sve dok entuzijasti i ljubitelji prirode nisu uzeli stvar u svoje ruke i očistili prilaz rijeci. Prikupljena je ogromna količina stakla od koje se planira napraviti i skulptura koja će ukazivati na važnost očuvanja ovakvih prirodnih fenomena.

Na žalost sam prilaz rijeci ni njenom izvoru nema nikakva obilježja niti putokaze stoga se o ovoj kraškoj ljepotici i ne zna mnogo.

Autori videozapisa

Učiteljica Marijana Pejčinović

Profesor: Miljenko Borojević

Snimke dronom: Igor Jurjević

Tekst koji je napisala Marijana Pejčinović čita učenica Anđela Radmilović učenica 4. razreda Područne škole Žegar.

Fotografija spilje iz koje rijeka izvire autor: Boris Špranja

4.razred – Rijeka Bijela, poveznica: https://youtu.be/DS4wVm1XFxU